LJUBI TUĐU RIT KAO BLIŽNJEGA SVOGA

Ah, te ljudotinje...

Dođu kao muze.... Dakako, naporne kao sraćka, ali hajde da se pronađe dobro i u bofl robi.

Komično je stajati sa strane i posmatrati one, kako misle da napreduju ljubeći dvije polutke drugog bića, od kojeg imaju ili misle da imaju koristi.

Nije to neka nova pošast, niti išta na šta nismo naviknuli, no zaista žalim sirotane bez stava.

Takvi zbilja, kao da ližu patos.

Unutar mog kognitivnog organa, tu apsolutno nema nikakve razlike.

U koračanju cestom zvanoj Život je sve relativno, i apsurdno je raspravljati o ukusima i viđenjima, jer dvije osobe će jednu stvar/situaciju/osobu doživjeti različito.

Tako je i ovdje, o događajima drugih, a mojim doživljajima njih.

Uzeti ću za primjer onda kad posmatram, kako samo nogice tarlahaju iz prkna nekog, jer je ostatak tijela duboko uvučen u stražnjicu, u želji da čestito obližu, svaki nabor debelog crijeva.
- "A, jado, ku'š unutra, opoganiti ćeš se, tuđom nečisti?! " 

No, za takve dupeljupce, kut gledanja na radnju je potpuno drugačiji.

Oni će diviti sopstvenom snalažljivošću i gipkošću, jer su duboko zašli, u tako nepristupačno područje, gdje caruje smrad i neprobavljena zrna kukuruza, od jučerašnjeg ručka.

Generalno, njima to tako dobro ide.

I, kratkotrajno bu nekad dobili željeno, a izgubiti će  individualistički himen, ako je ikad i bio dio njih.

Prostituiranje zarad nečeg kratkotrajnog i nije neka beneficija.

Al' kako bi rekel Kazo iz "Bitange i princeze" , " Budimo realni", jer je za njih sopstveno "JA" nepostojeće, kao što je nepostojeće 'A' u gramatici.

Ovakva ponašanja su obično izražena kod ljudi sa manjkom samopoštovanja i kompleksom niže vrijednosti, jer ako znaš koliko vrijediš, onda vas boli uvce, za gore od vas.

To je čista psihologija, za one koji vole racionalna objašnjenja.

Česta su spoticanja i u poslu, jer kad dobijete zavisnost od tuđeg mišljenja u arbeitu koji delate, nagrabusili ste kao zgodni novajlija u turskom zatvoru.

Korektno je kad se slažete sa nadređenim, ali bjesomučno potvrđivanje i slaganje svega što izjavi je ravno mutavosti.

A, šefica/šef zna da vas time drži u šaci, pa će vintati vama kao lasom.

Prvom prilikom kad vas taj na 'položaju' lupi po vugla, ako imate iole svjesnosti, ona će udariti po savjesti, koja će probuđena iz sna, jahati po vama onako bunovna, a vi ćete odskakivati kao na divljem biku, na rodeu.

Takve će zlurada grabež i otimačina od drugih dodatno unazaditi, bez obzira koliko su oni poznati kao pozitivni i mili ljudići.

Taj naizgled opušten, 'selo gori, a baba se češlja' stav je providan kao i mladenkin prevjes, koji je zajedno sa ružnim, 'aljinčetom sa cirkončinama, čini hororičnom, kad je vidiš onako svu u bijelom... Isto avet.... Ajme meni, još u tamnom dijelu dana... Za saliti stra'u .
Skrenuh sa teme... Gdje stadoh?

Nećemo se zavaravati, jasno je kako stoje stvari.

Bilo bi zanimljivo vidjeti njih u onome, što daju ostalima.

Međutim, ne želim im to, karma nije izmišljen pojam, ona djeluje, a kad ta gospoja ošine kandžijom, ostaju tragovi i za naredni boravak na zemlji.

Kako ono vele.. Može se koliko hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš, taman se povodili parolom * Svi mediokriteti svijeta, ujedinite se*.

Slaba vajda, loši tabanići... Slaba vajda.

Materijalna zaleđina je jedna od pravaca kretanja, gdje se daje dupe za arašide.

Ok, na moju veliku žalost, neophodna je, ali zašto na putu do nje, biti kao valjak, pa pregaziti i spljoštiti svakog ispred, prvenstveno je nepodobno za vas, jer taj koga ste satrali, dobije takve prilike, da vas kao wanna be dominantne baci u paralelnu realnost, u kojoj se zapitate:

 "A, što mene nije to obradovalo"?

Kako će obradovati, kad ste se svetili i podmetali?

De budite pametni, pa napravite dnevnik svojih kakarija.

Poznato li je takvima, da koliko daš, toliko ćeš i dobiti?

I don't think so!

To je ona kosmička trampa.

Satiranje drugih bude refundirano, i to onda, kad se najdete u u takvom jebadi, da svaka pomoć bude dobrodošla, a kad Svemirko klepi po ušima, odzvanja bolno i dugotrajno.

Snishodljivost se pojavljuje i u školama, društvu, sredini.

Raspostranjena je kao kolera, ali je teže iskorijeniti.

Donekle mi je razumljivo njeno postojanje za vrijeme adolescencije, iako je ni tad ne podržavam kao ukras ega.

Međutim, ona je ogrlica i odraslih jedinki, ali odraslih samo u fizičkom obliku, jer je onaj drugi trezveni zakržljao, utanjio se, nestao.

Ta niska nije biserna, jer je sastavljena od brabonjaka polovičnosti, prosječnosti, primitivnosti, frivolnosti.

Nije nakit, to je omča, povodac onih koji nisu decidirani da se pokrenu iz inercije jendeka, prema sebi i ostalima, jer će ih histrionični poremećaj spustiti do stadija hijene, te neplemenite, cerekave živulje, koja se prikrada i krade u čoporu, a ne lovi sama svoj plijen.

Prigrlite bonitet za ljudskost, taman bila i na rate.

 I, to je dobar početak.

Srpsko - hrvatski je bogat jezik, pa šteta ne navesti sve nazive osobine, koja je opisana u štivu iznad.
Dakle, guznica, dupelizac, guzničar, prknaroš, lizoguz...
 Šta je bogatstvo jednog jezika?!
Ma, milina...