Postoji poslovica: *Vjeran kao pas*.
Dobro, ali i cuko zna ujesti, ne?
Vjernost je skupa, plaća se zlatnom polugom, jer si je ne može svako priuštiti.
Ili se možda varam?
Valjalo bi isplakati Pacifik suza za one, čije su genitalije gladne drugih.
Jeste...
Evo, upravo komponujem kvalitetnu narikaču, za sve te gladne vagine, koje vole usrkati kitu, kao mravojed istoimene insekte, ili te poluslijepe munjene kurčiće, koji gamižu uokolo po travi, želeći čačnuti i zaviriti u svako rudarsko okno, nesvjesni koliko su bijedni u svojoj neutaživoj gladi, čija se karakterna vrijednost sroza, poput ekonomskog kraha Burkine Faso.
Kud ćeš, jadan ne bio, sa tim jednim okom?
Zar ne znaš, uniženo moje i milo, da ti ode glava, k'o pod sjekirom?
Kad se nađe biće, sa kojim se odlučilo provesti neko vrijeme zajedno, čemu tarlahanje sa strane?
Postoji li sramota kod vas, koji to činite?
Kod vas kojima će ovaj tekst doći pod organe vida?
Čemu tolika međunožna slatkoustost, da se bez problema povrijedi neko, do koga vam je bilo početno stalo?
Izgubila se strast, OK.... Zna se šta treba činiti.
Sjedne se, popriča, ispriča, pa svako na svoju stranu.
Gdje je savjest zakazala?
Kako možete pogledati u oči osobi, kojoj ste upravo iza leđa, bili na nekome ili u nekome?
E, kad se napravi tako nešto, onda valja i pokusati taj drek, koji je ispao iz otvora, južno od međice.
Treba imati muda, priznati sve partneru, svojevoljno se pokupiti i otići, jer se više ne zaslužuje biti u prostoru osobe, koja vam je vjerovala.
Lako je u jebačini izigravati muškog ili ženskog junaka.
Kad bi nešto smisleno trebalo napraviti, poslije tih snošaja, utre se trag u etičkoj šumi, emigrira na hladnu i jalovu stijenu, poslije luga i zavuče se najdublju, mračnu rupu, koja i krtici biva neprohodna.
Krasno je biti general poslije bitke.
Zakrpite si te razašivene ljudskosti, ako vam je ostalo, i gibajte!
Ako vam vdžajna zjapi otvorena, kao usta kita ulješure dok se hrani, ili su vam kiturage po mobilnosti, mišung kolibrića i zeca, onda se nemojte ni vezati.
Jebite se uokolo poput štakorštine.
Definitivno sam varijantu, da se neko ševi s' kim god, gdje god, s' koliko god i u bilo kojem intenzitetu, ali kad je neko slobodan, nema prisnosti ka nikom, i neće biti povrijeđivanja.
Onda izvoli, stisni papučicu gasa, pa udri... I, znaj se nositi sa tim.
A, pritom mislim na oba spola, nema iznimke.
Kad imate želju da nešto probate, idite ka tome da to sebi i priuštite, ali bez da se uskrleti neko u tim seksualijama ili neko, ko vas čeka doma.
Ispunite si fantazije, ova inkarnacija, neće trajati stoljeće.
No, šta biva?
Ulazi se u veze i brakove, eto samo da ne bude dosadno, da se ima neko za kavu, kad se ne zna, šta bi se od sebe.
Skontaj se, okreni oko vlastite osi, vidi gdje goniš, usaglasi se sa odlukom i djeluj u tom pravcu, te se izvuci iz ralja nezadovoljstva u korelaciji sa bićem, sa kojim si.
Ovdje mislim i na b(m) račne zajednice, u kojima su se izrodila djeca.
Ona ne trebaju svakodnevno da trpe sranja odraslih.
Ima još nešto što mi ne dolazi iz dijela mase sa sivim ćelijama, za pametne radnje.
Persona koja biva prevarena, i koja partnera 'uhvati' in flagranti, nema šta da nasrće, na osobu sa kojom je taj njihov bilmez bio.
Nikad mi to nije bilo jasno, niti u zbilji, niti u filmskim ostvarenjima.
Ko je tebi bitniji suprug/ supruga ili taj neko, ko je poslužio za orgazam?
Dakako, važnija je persona, sa kojom se provelo izvjesno vrijeme, prema njoj se gaje osjećaji, i ona je ta koja je vas povrijedila, ne tamo neko, koga nikad vidjeli niste.
Onda, ne bi trebalo izgovarati odvratne nadimke, jerbo vam nije stalo to njih.
Njih otpustite.
Početno, nisu oni vaš kamen spoticanja u vezi, jer mnogi od njih i ne znaju, da kreatura sa kojom su bili u krevetu, ima nekog pored sebe.
Ako i jesu, takve naslage već idu u njihovu karmu, ali ponavljam, njih ne treba atakirati, kao što je rasprostranjeno, i za mnoge ispravno.
Bez obzira da li ste u homo, hetero ili nekoj trećoj korelaciji, vjernost je ista za sve.
Ako ste našli nekog ko vam prija, pa aman razvijajte se zajedno.
Ali, lakše je svršiti u grmu, je l' da?
Ne postoje samo emotivne izdaje.
Tu su i one porodične, prijateljske, kolegijalne, susjedske... Ali za to bi mi trebao poseban sastav.
Niko i ništa nije toliko vrijedno, da kroz život hodate bosi po makadamu.
Gledajte da se kutarišete onog/ onih koji vam štete svojim prisustvom.
Ako ste se pak, vi izuli i svojevoljno hodate tim bodljikavim putem, te prihvatate tu bol u tabanima, onda.... avaj.
Mir sa vama.
Nema komentara:
Objavi komentar