LJUBI TUĐU RIT KAO BLIŽNJEGA SVOGA

Ah, te ljudotinje...

Dođu kao muze.... Dakako, naporne kao sraćka, ali hajde da se pronađe dobro i u bofl robi.

Komično je stajati sa strane i posmatrati one, kako misle da napreduju ljubeći dvije polutke drugog bića, od kojeg imaju ili misle da imaju koristi.

Nije to neka nova pošast, niti išta na šta nismo naviknuli, no zaista žalim sirotane bez stava.

Takvi zbilja, kao da ližu patos.

Unutar mog kognitivnog organa, tu apsolutno nema nikakve razlike.

U koračanju cestom zvanoj Život je sve relativno, i apsurdno je raspravljati o ukusima i viđenjima, jer dvije osobe će jednu stvar/situaciju/osobu doživjeti različito.

Tako je i ovdje, o događajima drugih, a mojim doživljajima njih.

Uzeti ću za primjer onda kad posmatram, kako samo nogice tarlahaju iz prkna nekog, jer je ostatak tijela duboko uvučen u stražnjicu, u želji da čestito obližu, svaki nabor debelog crijeva.
- "A, jado, ku'š unutra, opoganiti ćeš se, tuđom nečisti?! " 

No, za takve dupeljupce, kut gledanja na radnju je potpuno drugačiji.

Oni će diviti sopstvenom snalažljivošću i gipkošću, jer su duboko zašli, u tako nepristupačno područje, gdje caruje smrad i neprobavljena zrna kukuruza, od jučerašnjeg ručka.

Generalno, njima to tako dobro ide.

I, kratkotrajno bu nekad dobili željeno, a izgubiti će  individualistički himen, ako je ikad i bio dio njih.

Prostituiranje zarad nečeg kratkotrajnog i nije neka beneficija.

Al' kako bi rekel Kazo iz "Bitange i princeze" , " Budimo realni", jer je za njih sopstveno "JA" nepostojeće, kao što je nepostojeće 'A' u gramatici.

Ovakva ponašanja su obično izražena kod ljudi sa manjkom samopoštovanja i kompleksom niže vrijednosti, jer ako znaš koliko vrijediš, onda vas boli uvce, za gore od vas.

To je čista psihologija, za one koji vole racionalna objašnjenja.

Česta su spoticanja i u poslu, jer kad dobijete zavisnost od tuđeg mišljenja u arbeitu koji delate, nagrabusili ste kao zgodni novajlija u turskom zatvoru.

Korektno je kad se slažete sa nadređenim, ali bjesomučno potvrđivanje i slaganje svega što izjavi je ravno mutavosti.

A, šefica/šef zna da vas time drži u šaci, pa će vintati vama kao lasom.

Prvom prilikom kad vas taj na 'položaju' lupi po vugla, ako imate iole svjesnosti, ona će udariti po savjesti, koja će probuđena iz sna, jahati po vama onako bunovna, a vi ćete odskakivati kao na divljem biku, na rodeu.

Takve će zlurada grabež i otimačina od drugih dodatno unazaditi, bez obzira koliko su oni poznati kao pozitivni i mili ljudići.

Taj naizgled opušten, 'selo gori, a baba se češlja' stav je providan kao i mladenkin prevjes, koji je zajedno sa ružnim, 'aljinčetom sa cirkončinama, čini hororičnom, kad je vidiš onako svu u bijelom... Isto avet.... Ajme meni, još u tamnom dijelu dana... Za saliti stra'u .
Skrenuh sa teme... Gdje stadoh?

Nećemo se zavaravati, jasno je kako stoje stvari.

Bilo bi zanimljivo vidjeti njih u onome, što daju ostalima.

Međutim, ne želim im to, karma nije izmišljen pojam, ona djeluje, a kad ta gospoja ošine kandžijom, ostaju tragovi i za naredni boravak na zemlji.

Kako ono vele.. Može se koliko hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš, taman se povodili parolom * Svi mediokriteti svijeta, ujedinite se*.

Slaba vajda, loši tabanići... Slaba vajda.

Materijalna zaleđina je jedna od pravaca kretanja, gdje se daje dupe za arašide.

Ok, na moju veliku žalost, neophodna je, ali zašto na putu do nje, biti kao valjak, pa pregaziti i spljoštiti svakog ispred, prvenstveno je nepodobno za vas, jer taj koga ste satrali, dobije takve prilike, da vas kao wanna be dominantne baci u paralelnu realnost, u kojoj se zapitate:

 "A, što mene nije to obradovalo"?

Kako će obradovati, kad ste se svetili i podmetali?

De budite pametni, pa napravite dnevnik svojih kakarija.

Poznato li je takvima, da koliko daš, toliko ćeš i dobiti?

I don't think so!

To je ona kosmička trampa.

Satiranje drugih bude refundirano, i to onda, kad se najdete u u takvom jebadi, da svaka pomoć bude dobrodošla, a kad Svemirko klepi po ušima, odzvanja bolno i dugotrajno.

IMAJ MUDA, PRIZNAJ I... GUBI SE!

Postoji poslovica: *Vjeran kao pas*.

Dobro, ali i cuko zna ujesti, ne?

Vjernost je skupa, plaća se zlatnom polugom, jer si je ne može svako priuštiti.

Ili se možda varam?

Valjalo bi isplakati Pacifik suza za one, čije su genitalije gladne drugih.

Jeste...

Evo, upravo komponujem kvalitetnu narikaču, za sve te gladne vagine, koje vole usrkati kitu, kao mravojed istoimene insekte, ili te poluslijepe munjene kurčiće, koji gamižu uokolo po travi, želeći čačnuti i zaviriti u svako rudarsko okno, nesvjesni koliko su bijedni u svojoj neutaživoj gladi, čija se karakterna vrijednost sroza, poput ekonomskog kraha Burkine Faso.

Kud ćeš, jadan ne bio, sa tim jednim okom?

Zar ne znaš, uniženo moje i milo, da ti ode glava, k'o pod sjekirom?

Kad se nađe biće, sa kojim se odlučilo provesti neko vrijeme zajedno, čemu tarlahanje sa strane?

Postoji li sramota kod vas, koji to činite?

Kod vas kojima će ovaj tekst doći pod organe vida?

Čemu tolika međunožna slatkoustost, da se bez problema povrijedi neko, do koga vam je bilo početno stalo?

Izgubila se strast, OK.... Zna se šta treba činiti.

Sjedne se, popriča, ispriča, pa svako na svoju stranu.

Gdje je savjest zakazala?

Kako možete pogledati u oči osobi, kojoj ste upravo iza leđa, bili na nekome ili u nekome?

E, kad se napravi tako nešto, onda valja i pokusati taj drek, koji je ispao iz otvora, južno od međice.

Treba imati muda, priznati sve partneru, svojevoljno se pokupiti i otići, jer se više ne zaslužuje biti u prostoru osobe, koja vam je vjerovala.

Lako je u jebačini izigravati muškog ili ženskog junaka.

Kad bi nešto smisleno trebalo napraviti, poslije tih snošaja, utre se trag u etičkoj šumi, emigrira na hladnu i jalovu stijenu, poslije luga i zavuče se najdublju, mračnu rupu, koja i krtici biva neprohodna.

Krasno je biti general poslije bitke.

Zakrpite si te razašivene ljudskosti, ako vam je ostalo, i gibajte!

Ako vam vdžajna zjapi otvorena, kao usta kita ulješure dok se hrani, ili su vam kiturage po mobilnosti, mišung kolibrića i zeca, onda se nemojte ni vezati.

Jebite se uokolo poput štakorštine.

Definitivno sam varijantu, da se neko ševi s' kim god, gdje god, s' koliko god i u bilo kojem intenzitetu, ali kad je neko slobodan, nema prisnosti ka nikom, i neće biti povrijeđivanja.

Onda izvoli, stisni papučicu gasa, pa udri... I, znaj se nositi sa tim.

A, pritom mislim na oba spola, nema iznimke.

Kad imate želju da nešto probate, idite ka tome da to sebi i priuštite, ali bez da se uskrleti neko u tim seksualijama ili neko, ko vas čeka doma.

Ispunite si fantazije, ova inkarnacija, neće trajati stoljeće.

No, šta biva?

Ulazi se u veze i brakove, eto samo da ne bude dosadno, da se ima neko za kavu, kad se ne zna, šta bi se od sebe.

Skontaj se, okreni oko vlastite osi, vidi gdje goniš, usaglasi se sa odlukom i djeluj u tom pravcu, te se izvuci iz ralja nezadovoljstva u korelaciji sa bićem, sa kojim si.

Ovdje mislim i na b(m) račne zajednice, u kojima su se izrodila djeca.

Ona ne trebaju svakodnevno da trpe sranja odraslih.

Ima još nešto što mi ne dolazi iz dijela mase sa sivim ćelijama, za pametne radnje.

Persona koja biva prevarena, i koja partnera 'uhvati' in flagranti, nema šta da nasrće, na osobu sa kojom je taj njihov bilmez bio.

Nikad mi to nije bilo jasno, niti u zbilji, niti u filmskim ostvarenjima.

Ko je tebi bitniji suprug/ supruga ili taj neko, ko je poslužio za orgazam?

Dakako, važnija je persona, sa kojom se provelo izvjesno vrijeme, prema njoj se gaje osjećaji, i ona je ta koja je vas povrijedila, ne tamo neko, koga nikad vidjeli niste.

Onda, ne bi trebalo izgovarati odvratne nadimke, jerbo vam nije stalo to njih.

Njih otpustite.

Početno, nisu oni vaš kamen spoticanja u vezi, jer mnogi od njih i ne znaju, da kreatura sa kojom su bili u krevetu, ima nekog pored sebe.

Ako i jesu, takve naslage već idu u njihovu karmu, ali ponavljam, njih ne treba atakirati, kao što je rasprostranjeno, i za mnoge ispravno.

Bez obzira da li ste u homo, hetero ili nekoj trećoj korelaciji, vjernost je ista za sve.

Ako ste našli nekog ko vam prija, pa aman razvijajte se zajedno.

Ali, lakše je svršiti u grmu, je l' da?

 
Ne postoje samo emotivne izdaje.

Tu su i one porodične, prijateljske, kolegijalne, susjedske... Ali za to bi mi trebao poseban sastav.

Niko i ništa nije toliko vrijedno, da kroz život hodate bosi po makadamu.

Gledajte da se kutarišete onog/ onih koji vam štete svojim prisustvom.

Ako ste se pak, vi izuli i svojevoljno hodate tim bodljikavim putem, te prihvatate tu bol u tabanima, onda.... avaj.

Mir sa vama.