Riječi su vika, osmijeh je ljutit i iskrivljen izraz lica, zagrljaj je okretanje leđa, balans je tamo neka imenica.
Cijeli odnos se svodi na iskonsku potrebu zadovoljenja tijela i doživljaj onog puno siromašnijeg orgazma.
Slabo ko osjeća onaj drugi, uzvišeni, onaj koji nas puni, diže... koji nam služi kao vodeni element, koji nas navodnjava da rastemo, šikljamo u visine.
Ljudi ne raspoznaju seks od vođenja ljubavi, isti im je to klinac.
Nije goFno, nego se pas posr'o, konstatovali bi.
Krnjav je to odnos, u kojem učesnici vjeruju, da je to najvažnija djelatnost, koja može da zakrpi sve one silne rupe, o koje se sapliću, u koje upadaju, iz kojih se godinama ne vade.
Nisu za žaljenje, sami su napravili izbor.
Žele da ostanu tamo gdje su.
Neka im je sa gospojicom Srećom.
Šta biva, kad nabasamo na drugu polovinu našeg spiritualnog, tjelesnog, karmičkog?
Simbioza dva svjetla, dva Života, dvije kompatibilne energije, koje se umrežavaju jedna u drugu, koja postaje jedna.
To je ona Duša, od koje zatreperiš, zamucaš...
Noge više nisu betonski podumenti, pretvaraju se u lelujave grančice.
Noge više nisu betonski podumenti, pretvaraju se u lelujave grančice.
To je neko od koga srce skače, kao zdrav i ponosan dorat, krv biva poput riječnih brzaca, koji se pjene kroz planinske tjesnace..
Neko kome želiš staviti glavu na rame, mrsiti kosu, gledati bez riječi... Neko sa kim možeš razgovarati dok usta ne zakažu i šutiti bez nelagode... Osoba koju možeš poljubiti i zagrliti bez razloga, a koja te neće pogledati, kao da si pao sa drveta kruške, koje se nalazi tamo negdje u drugoj galaksiji.
Ta iskra, sa kojom riješavaš one kamenčiće na putu, bez jagme za dominaciju... Nekad povuče jedno, nekad drugo... Ne ide sve svima isto.
Ljepota, kad osjetiš taj miris tijela, dah na koži, kad poteknu salve smijeha, kad se nadoponjujete, tolerišete, zadirkujete, postojite...
Vlastita transformacija, kroz koju se nadogradimo karakteristikama, koje dotad nisu bile nakit naše ličnosti.
Ljepota, kad osjetiš taj miris tijela, dah na koži, kad poteknu salve smijeha, kad se nadoponjujete, tolerišete, zadirkujete, postojite...
Vlastita transformacija, kroz koju se nadogradimo karakteristikama, koje dotad nisu bile nakit naše ličnosti.
Naša aura biva jedna velika, pitoreskna, fluidna prpošnost, koja ima moć razbijanja zidova, pozdravljanja djelovanja na svjetovni/ zastarijeli/ tako zamoran način.
Učili su nas da pokažemo, ko je gazda, ko treba da lupa gornjim udovima o drvene astale, da treba da se sramimo svoje sentimentalnosti, onog što nas čini tako posebnim.
Da li je sve čime su nas *trovali* vrijedno da propustimo tu univerzalnu čistoću, nevinost, taj nesvakidašnji osjećaj satisfakcije, tu duhovnu estetiku?
Biće bez osjećaja je kamen, čelik, tama...
I, tu nije važna uloga rodne ili neke druge, dvonožnim bitne pripadnosti... Svi su u istoj gabuli.
Biti sa nekim, a biti slobodan, nije jedna od Grimovih bajki.
Kad se dvije Duše uvežu, sve može i sve funkcioniše...
Objavljeno na A portalu.
http://amazonke.com/2017/12/17/jednakost-srodnih-dusa/
Objavljeno na A portalu.
http://amazonke.com/2017/12/17/jednakost-srodnih-dusa/
Zrelo i duhovno sagledana najtananija ljudska emocija Ljubav, koja oduvijek nadahnjuje.
OdgovoriIzbrišiIznova i iznova se vraćam ovom tekstu, opis naše nove aure me oduševljava i dok pišem komentar u sve se upleo stih "Ljubav Dušu očisti", koji možda najbolje opisuje Duhovnost ovog teksta...*:)
Postoji Duhovna ljubav,koju je teško dosegnuti,jer se krije u visinama svoda,no kad se sopstvenim i zajedničkim zalaganjem,zasluže stabilne basamake, i ona biva otkrivena i dalje je prisutna u našim bivstvovanjima.
OdgovoriIzbrišiČesto je napopularnija ona Strastvena ljubav,koja traje kao i papir,koji gori dok se drži prst na kremenu.
Ali,ona zadovoljava tjelesa, ne ispunjava nas iznutra(jeste dvosmislenjak).
Pored puno vlastitog odricanja onog lošeg,naučenog,uz zalaganje da se svaki kamičak na putu skloni,potrebno je još nešto što je po većini Sizifov posao,a to je vjerovanje partneru.
Da bi to prevazišli,prvo je potrebno vjerovati sebi,što opet implicira da konstantno trebamo delati na našem progresu.
Raskuckah se, a ne zahvalih :).
Blagodarim Piščeva olovko na smislenom komentaru :).
"Kad se dvije Duše uvežu,sve može i sve funkcioniše".
Trebalo je vremena i meni da povjerujem u čudesa, koja nam daje gos*n Kosmos.
Hvala još jedared ;).
Lipo rečeno, Mudri Čovječe! 😊
IzbrišiMolim Mističe za zahvalnicu, i drugi put! 😊
Mnogo mi se dojma rečenica o uvezivanju Duša...
P.S.Ih, kakva li nas tek čudesa (čarobnjaštva gos'n Svemira) i tekstovi iščekuju?! Imam osjećaj, kad bi znali uneredili bi se od sreće...😂😉
Razbarušeni smiješak
💜💜🙏