Stojim na nad sudoperom, riješen da se pozabavim šerpama i tanjirima, zauzet nekim svojim misaonim hordama.
Stružem tako ostatke hrane, sa dna lonca, i pogled mi privuče ogoljela biljka, koju sam netom skinuo sa frižidera da bih je navodnio.
Ostavim suđe i sa pjenom na rukama, primaknem joj se i zumiram je.
Svi listovi su pootpadali, i ostala je naga kao stablo bambusa.
Bila je to božićna zvijezda.
Cvijet koji me prošle godine zazivao, da ga kupim, no nešto me smelo, pa zaboravih na njega.
Početkom jeseni, desilo se opet isto.
Ponukan željom odlučim da ga zbavim, ali tek negdje pred praznike...Budale mene.
I, opet zaboravim na taj meni pomalo očaravajuć cvjetuljak.
Tako se to vuklo, sve do sredine decembra.
Opet me osjećaj posavjetovao, da ga donesem u dom.
Potvrda je bila, kad sam dan poslije naletio na emisiju, koja je upravo opisivala održavanje zvizde ili po nekima decembarske vile.
To je to! Dobio sam znak, na meni je da djelujem.
Sutradan odmah pohitam do cvjećare, pozdravim prodavačicu i zazinem da je priupitam, imaju li traženu pripadnicu flore, usput rendgentskim vidom preletim po prostoriji, i ugledam je sa desne strane ulaza.
Ljubaznische teta mi donese par primjeraka, i odlučim se za onu najnestabilniju.
Kažem: "Vodim ovu sa sobom, ona mi je mahnula".
Tetić se osmjehnu, i ljubazno mi odgovori na pitanja, koja joj postavih.
Ne nazor kurtoazno, već odistinski.
Super, znači bijah na visokoj frekvenciji.
Stavim je pažljivo pod ruku, pomalo strahujući da će je riječna korita ljudi, kroz koje prolazih, slučajno okrznuti i slomiti.
Usput je ona sva bila klimava, gore nego ljuljaška na Košavi.
A, ti Sunčeko ljubnem, bila je lilava do te mjere, da imah osićaj da će zajedno sa korijenom iskočiti iz saksije.
Bijah sritan, kao Mali princ sa svojom ružom, dok sam se kretao, dok je ljubičasta kapa sa kićankom skakutala, kao u Zvonke(taj mali lutak, vozi auto pravi).
Nazvah je Carol, zbog događaja koji je bio nakon toga.
Ko je Carol?
Carol je lik iz serije "The Walking Dead", kod nas prevedeno kao "Okružen mrtvima" ili " Živi mrtvaci".
Nije za svake oči, jer je prilično brutalna, i oslikava postapokaliptično vrijeme, u kojem vladaju zombiji, i borbu preostalih ljudi, sa njima i ostalim skupinama preživjelih.
Zombiji se hrane ljudskim mesom, i ako te kojim slučajem gricnu, kroz određeno vrijeme postaješ jedan od njih.
Znači, upicani odar, jer ti valja leći na nj.
Carol je žena, na pragu pedesetih, zavisna od drugih i slaba, koja je bila pod jurisdikcijom brutalno odvratnog muža, koji se iživljavao nad njom.
Imaše kćer Sophiu, djevojčicu od nekih 10-tak godina.
Mužića su joj brzo oglabali, i hvala producentima na tome.
Ona je ostala u grupi, sa par ljudića, sa kojima je krenula u borbu za opstanak, u okrutnom svijetu.
Ubrzo zatim, kćer joj se gubi u šumi, za koju se kasnije ispostavi, da je bila ugrižena, i da je postala nemrtva.
Nakon toga, žena se bukvalno transformisala u Ramba i Terminatora.
Kroz sijaset 'ajme meni' situacija, postiže rezultate koje su WOWastične.
Ne libi se suprostaviti skupini muškaraca, razoružati ih.
Inteligencijom i spremnošću na borbu, spašavati život svojih suboraca, i raditi nezamislive stvari da bi opstala, dok je života imala više nego li mačka u bajkama.
Glavni lik je jednom rekao: "That woman is a force of nature" (ta žena je sila prirode).
Ni perce joj se ne može otfikariti.
Navijah za nju još iz prve sezone, dok je popunjavala prostor, i bila više statista.
Došla je do postave A i sad je skoro pa preuzela seriju.
Obožavam jake žene, koje nisu cicos micos, koje ne žele da zavise od muškarca, i ne spadaju u skupinu strahujućih da će im se sa nokta, sastrugati lak za spomenuti rožnati dio prsta.
Sad vjerovatno se pitate, da li je autor teksta malo maka', kad je počeo o cvjetuljku, pa se nastavio na kratki opis lika, tamo nekog serijala.
I, dalje posmatram lijepu mi biljku, dok suđe čeka da se ispere.
Na mjestima, gdje joj bili listovi, krenuli su novi zametci, i to puno njih.
E, te dragosti...
Tad mi proleti misao " Nešto treba umrijeti, da bi nešto drugo rodilo".
Još kad mi je kolega, u razgovoru saopštio sličnu rečenicu, ne znajući šta se meni rojilo po glavi, na adresu mi je došla još jedna potvrda, da bijah u pravu.
Kao, što je Božićna zvijezda ostala bez svog ruha, da bi se ponovno obnovila, te kako je Carol ostala bez djeteta i supruga, da bi mogla evoluirati, i ne imati repove, koji bi je sputavali, tako se i pripadnici ljudske vrste uzdižu, iznad starih obrazaca življenja i loših navika.
Potrebno se staviti u situaciju, u kojoj čak i obrve vrište od onog što nam se dešava.
Valja se ogoliti do kraja, da bi naša metamorfoza započela dalji proces.
To je prilično mučna procedura, i do njega vode, oni manji, ali opet jebeni koraci, koji se rade u svrhu uzleta i kasnije leta.
Kao što to Žar ptica dela, i sagori u vatri, da bi se ponovno uzdigla iz pepela, kao čišći, hrabriji i jedinstveniji primjerak.
Koliko je ko spreman na feniksovanje, leži u sopstvenom motivacionom pristupu bića.
Nažalost, obično ne postoji kod homo sapiensa, pa se život skonča, ne znajući se one osnovne stvari o sebi, za koje se misli, da su poznate, kao učinak koji slijedi nakon ispijanja tanana čaja.
Nema komentara:
Objavi komentar